1. |
||||
|
Sve je petnaest minuta od bilo kuda. Ništa nije pet. Promet je, kažu, strašan. Žele otići, napustiti promet. Kad god izađem iz stana, nemam ideju gdje ću biti i koliko će mi za to trebati prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
U šalicama kave deseci razgovora. Polemike sa sjećanjima, dijagnozama i prognozama. S mlijekom ili bez, i ovdje žive ljudi koji su se umorili od razgovora. Ispod mog balkona, dolje na asfaltu, baka u kolicima ogrnuta dekom. Djeca se ljuljaju. Ne mrze.
Na selo, jer promet je strašan. Na selo, ako ne sagrade metro.
Selo je lijepo ako uzgajaš lavandu i za druge. U suprotnom, samo će tvoja kuća mirisati na zahod. No, ako kapneš nekoliko kapi ulja lavande na jastuk, dobro ćeš spavati.
Bitno je da čovjek dobro spava. I da u snu puno ne priča.
Bijeli bicikl je tek dekoracija.
|
||||
2. |
Ambasadori Volje
02:24
|
|||
|
Autobusima, gradom stariji muškarci i žene ne žure. Nose očuvana bež odijela, stavljaju ruž na bezgranične usne. Uljudni zbog nekih drugih vremena, nikako zbog mirovine. U mirovini možeš kupiti lijekove, poneke dobiti na crvene ili žućkaste oči. Možeš kupiti malo vrhnja, malo mesa, ne i novo odijelo, a najlonke čuvaš isturpijanim noktima. Kažeš, hvala. (Hvala.) Kažeš, doviđenja. (Doviđenja.)
Na ponekim autobusnim postajama, rasvjetnim stupovima i zamračenim izlozima živi čovjek koji seli klavire. I onaj koji je napisao velikim štampanim slovima da buši rupe. Ovdje posluje onaj koji baca pljeskavice na pod kad mu se, uz njih, naruči i ketchup. Posluju i oni što prodaju Barbie lutkice bez ruku i ošišane kose, grafike s Gadafijevim likom. Pet stotina dinara cijene se sandale koje nisu na stopalima milosrdnice prešle Indiju uzduž i poprijeko, već u sebe spremile kišu i vjetar ovog velegrada. I koje možeš prisloniti na uho kao morske školjke.
|
||||
3. |
Vrane
04:15
|
|||
|
Kad sam rekla da neću pričati o vranama, mislila sam na one vrane koje su se okupile iznad nečega što je plutalo na pučini mora pa je dva dana poslije, od srčanog udara, umro otac prijatelju.
Kad sam rekla da neću pričati o vranama niti ih ikad više želim primijetiti, mislila sam na vrane koje su mjesecima graktale u onu ružnu zimu oko bolnice u kojoj su bez snova spavale umiruće djevojke. Mislila sam i na vranu koja je posrala jednog oca po nosu pa je cijelo popodne proveo u portunu čisteći natpis kojim je, kredom i velikim tiskanim slovima, pisalo da mu je kćer KURVA. A ona tek naučila da nikad nije letjela ptici u kljunu.
Te vrane nemaju veze s onom kojoj sam u ranom djetinjstvu spasila krilo pa je poljupcem otpratila u sivo nebo. Nemaju veze s ovima što grakću tu dolje, ispod mog privremenog stana. One nisu moje, niti je ovaj grad moj da na mene može baciti kletvu. Kletvu od šarenih govana što dolaze s nebesa i tek ponekad, potpuno izbirljivo, znače sreću.
|
||||
4. |
Dah
04:00
|
|||
|
Ne čitajte knjige na čijim koricama piše da će vam oduzete dah.
Još u toku čitanja padnete mrtvi i odmah se usmrdite.
Knjige trebaju dati, a ne oduzeti dah.
|
||||
5. |
Stolice
01:58
|
|||
|
Sinoć sam izgubila jednu stolicu pa gledam. Potpuno je normalno da za ovim stolom budu četiri stolice.
Jesam li se nekamo penjala po njoj? Nemam se kamo penjati.
Jesam li na njoj sjedila u kupaonici? Nisam.
Jesam li na njoj sjedila u sobi u kojoj se presvlačim? Nisam.
Je li netko mogao ući u stan i ukrasti je? Nije.
Na fotografiji stana koju sam snimila drugi dan dolaska vide se samo tri stolice. A ja jedna. Sluđena. Nahuškana potrebom da svaka stvar ima svoje mjesto i pripadajuće društvo.
Čak i kad ona sama ne postoji.
|
||||
6. |
Yagodinka Maya
01:00
|
|||
|
Vrijeme je skupih i lijepo zapakiranih pekmeza. Male su te staklene teglice. U njih ne stane žlica, u njih stanu jagoda – dvije. Otvaraju se za posebne prilike. Topli kruh, putar, jagoda – dvije, davanje otkaza na poslu. Topli kruh, putar, jagoda – dvije, kupnja diplome na fakultetu. Topli kruh, putar, jagoda – dvije, postavljanje gipsanog lava ispred kuće.
Topli kruh
putar
jagoda – dvije
naša glad
od čega li je?
|
||||
7. |
Bodies Revealed
03:27
|
|||
|
Na izložbi 'Bodies Revealed' izlažu mrtva ljudska tijela. Na izložbi 'Bodies Revealed' ne daju mi da fotografiram njihova, moja tijela. Moju arteriju, bubrege, sinuse, mjehur.
Kad odem, neću zapamtiti kako živci proizvode prazne misli, kako srce mirno sjedi, a tekućine ne tjeraju na zahod ili u ljubav. Otići ću sa sjećanjem na paviljon broj jedan, prepun mira i nemira u uvin H-molu. Kako i priliči jednom voajeru i egzibicionistu što gledajući sebe, skidajući sebe, ne nalazi zvijezde.
|
||||
8. |
||||
|
Hladno, s kišom u nedjelju.
Ponesite kape i šalove.
|
||||
If you like Tea Tulić, you may also like:
Warped loops & textural electronics meet on the new album from Singaporean duo Pupa.
go to album
We are Strong
by Saadet Türköz & Beat Keller
Turkic Uyghur avant-garde artist Saadet Türköz collaborates with Swiss guitarist Beat Keller to explore the rich world of Uyghur folk music.
go to album
Juke and footwork meet traditional Japanese folk music on this exhilarating new album from producer Jap Kasai on Chinabot.
go to album
2562 Neon Flames
by Neo Geodesia
Sparkling abstract electronic music that reflects on the passing of Neo Geodesia’s mother during Khmer New Year 2562.
go to album
Mesmerizing melodies sidle up against percussion-forward minimalism and grainy textures on this new EP from Seoul's Arexibo.
go to album
A fascinating, shape-shifting record from Chinese experimental rap artist OHYUNG, melding frenetic pop with noise and drone loops.
go to album
Taiwanese performance artist Sabiwa uses warping bass, brittle beats, and shifting sample layers as the base for her charismatic vocals.
go to album
